Makarska je prvi grad u Hrvatskoj gdje alkohol ne možete kupiti u prodavnicu između 21:00 i 06:00 sati, što znači da oni koji izraze interes za uživanjem u alkoholu, količine pića morat će osigurati prije nego što zabrana nastupi.
Ovaj zakon u praksi trebao bi spriječiti javna opijanja na plažama i gradskoj zoni. Iako zakon zvuči jednostavno i ubjedljivo na papiru, tako u samoj primjeni otvara pitanje koliko će imati uspješnu primjenu ako ostavlja prostor da se jednostavno izbjegne.
Zakon se odnosi striktno na trgovine, ali onaj ko izrazi zelju za pićem može uvijek popiti u ugostiteljskim objektima. Ipak oni kojima je to prevelik udar na finansije, uvijek se mogu odlučiti za ekonomičniju verziju tako što će nabaviti svoje piće u trgovinama prije nego što nastupi zabrana prodaje u 21:00 sat.
Primjer ovog zakona nije zanimljiv zbog same zabrane prodaje alkoholnih pića, već zbog pitanja koliko zakon može biti efikasan kada ga je moguće tako lahko zaobići.
Ovo nije prvi put da javnost svjedoči zakonu koji otvara više pitanja nego što daje odgovora. Nedavna historija kovid ere imala je pregršt sličnih hitrih zakona čija primjena nije mogla biti adekvatno realizirana. U Bosni i Hercegovini postoji niz zakona koji nastoje regulisati temeljne društvene probleme, a suočavaju se sa neuspješnom realizacijom reformi, pa čitav proces djeluje kao niz komično-paradoksalnih situacija.
Kladionice i škole skoro pod jednim krovom
Hitni privremeni zakoni sa ad-hoc ulogom nisu idealni, to definitivno znamo! Međutim, u Bosni i Hercegovini postoje zakoni koji su sistemski neprovodivi u rješavanju društvenih problema, a koji izazivaju polarizaciju javnog mnijenja.
Jedan od zakona koji ne može pronaći efikasnu primjenu jeste zakon o udaljenosti kladionica od škola. Prema važećem zakonu, nijedna kladionica ne smije se nalaziti na prostoroj udaljenosti škole manjoj od 100 metara. Ipak evidentno je da se veliki broj kladionica širom zemlje još od same primjene ovog zakona nalazi unutar 100 metara od škola.
Vlasti su pojasnile da kladionice koje su se nalazi na udaljenosti od 100 metara od neke škole prije primjene ovog zakona u 2015. godini, mogu tu i ostati, što dovodi u pitanju svrhu ovakvog zakona ako nema mogućnost da bude djelotvoran u praksi.
Omer Berbić, vijećnik, Gradskog vijeća Tuzla ističe za medij RSE da bi tom logikom ”trebalo pomaknuti škole od kladionica a ne kladionice od škola”, što je paradoksalno da je sproveden zakon koji ne rješava problem u cjelosti, već samo fragmentirano djeluje i onemogućava otvaranje novih kladionica na udaljenosti manjoj od 100 metara od škole.
Dječiji šampanjac i žvake cigarete su prošlost za maloljetnike
Prodaja alkoholnih pića i duhnaskih proizvoda maloljetnicima oduvijek je bila tema u kojoj se ogleda ogorčeno stanje jednog društva. Vjerovatno nije rijetka situacija da je većina maljoljetnika u nekoj epizodi života poslana u trgovinu od daijdže, tetka, oca, majke da kupi paklicu cigareta ili neko alkoholno piće na primjer pivo.
Istraživanje koje je sproveo Centar za edukaciju mladih Travnik u 2024. godin otkriva da je čak 84% trgovaca prodalo alkoholno piće maloljetnicima u dobu oko 12 godina. U akciji ”tajni kupac” koja je sprovedena na uzorku od 300 trgovina širom Bosne i Hercegovine čak 252 trgovine nisu poštovale zakon.
Ovi frapantični podaci ukazuju na ravnodušnost i nezainteresovanost da se moralna odluka stavi ispred materijalne što je primarni znak dekadencije jednog društva . Pošto savjesne kočnice očigledno nema ako sudimo prema istraživanju, ostaje zanimljivo zapitati se i koliko su česte inspekcije kontrole. Sudeći po smjelosti trgovaca da bez grižnje savjesti prekrše zakon opravdano je izvesti zaključak da kontrole nisu tako učestale.
Neradna nedjelja, kako za koga
Vjerovatno najaktuelnije pitanje koje danas izaziva masovnu polarizaciju javnost ostaje Zakon o neradnoj nedjelji i njegova selektivna primjena.
Ako je cilj zakona prije primjene bio osigurati bolje uvjete radnicima i pravo na dan odmora nedjeljom ostaje nejasno kako je zakon prvenstveno favorizirao radnike po trgovinama, a zapostavio sve ostale poput radnika u restoranima, benzinskim pumpama, pekara i slično.
Pored toga, primjena zakona nije selektivno izražena samo prema djelatnosti, već i u entiteskom smislu, pa tako u Federaciji BiH trgovine izuzev onih koje su registrovane kao dragstori ne mogu raditi nedjeljom, dok je u entitetu Republika Srpska nedjelja radna.
Federalno Ministarstvo prilikom osvrta na uticaj neradne nedjelje na ekonomiju entiteta Federacija BiH ogleda kroz fiskalni promet. Međutim, neophodno je sagledati i perspektivu koja radnike u djelatnostima izvan trgovine dovodi u jednu diskriminatornu poziciju, ali i druge opcije koje omogućavaju prostor za manevar.
Jedan od izuzetaka u ovom zakonu su dragstor trgovine. Trgovački gigant poput kompanije Bingo nedavno su otvorili nekoliko dragstor trgovina, čime je rad nedjeljom odnosno ostvarivanje profita omogućeno, a sličnu praksu slijedi i kompanija Belamionix koja uskoro otvara svoju prvu dragstor trgovinu u Tuzli.
Također, odluka o neradnoj nedjelji stavila je radnike koji rade 6 dana u tjednu u poziciju u kojoj je izgubljena fleksibilnost prilikom dogovora oko neradnog dana, te samim time prebacuje teret da radnici padaju od posla prilikom posljednjeg radnog dana u sedmici.
Između ostalog postavlja se i pitanje koliko je neradna nedjelja pravo radnika, ako se ona ne odnosi na sve djelatnosti već samo na prodajne? Budući da se ova fraza koristi kao politički slogan još od početka zagovaranja ovog Zakona pravilnije tumačenje bilo bi da se radi o selektivnoj primjeni prava radnika koje je ograničeno samo na prodajne djelatnosti.
Skoro godinu dana od primjene ovaj zakon idalje ostavlja utisak asimetrične odluke koja sadrži mnogobrojne pukotine. Dok se poboljšanje uslova rada radničkoj klasi gradi na kvazi-narativu o slobodnom danu, a istovremeno izostaju interesi za ozbiljna sistemska uređenja plaćanja i odmora radnika ulijevat će se nepovjerenje javnog mnijenja da su ovakvi zakoni čista provedba reformi na papiru koji su iskorišteni za političke kampanje.
Postojanje ovakvih zakona nije sporno, jer iza njih leži zdrava ideja o uređenom društvu. Međutim, problem nastaje kada postoji veliki jaz između cilja zakona i njegove primjene. Na taj način se gubi povjerenje javnosti u ispravnost i iskrenost institucija prilikom donošenja odluka koje bi trebale urediti ranije sistemske propuste i osigurati bolja prava, a ne ostavljati utisak selektivne primjene, reforme na papiru i zakonskog apsurda.