Olimpijske igre navikle su nas da budu obilježene rekordima u novim postavljenim vremenima, skokovima, i osvojenim medaljama. Ni ove nam nisu ostale dužne iznenađenja, a ovaj put riječ je o jednom neobičnom rekordu – u broju utrošenih kondoma, čak 10.000 u prva tri dana.
Prema izjavi Portparola međunarodnog olimpijskog komiteta Mark Adamsa trenutno vlada nestašica besplatnih kondoma u Olimpijskom selu, sugeršući da je dan zaljubljenih protekao u intenzivnom druženju među prisutnim sportistima.
Kako se u Olimpijskom selu na početku igara nalazilo 2800 vrhunskih sportista koji su živjeli pod istim krovom, višak napetosti pred nastup na Olimpijadi nije ostao nekanalisan.
Ako Olimpijadu posmatramo kao disciplinsku mašineriju koja nema empatije, onda je Olimpijsko selo za sportaše pravi izduvni ventil. Godine, truda, rada, pripreme i odricanja stanu u dvije sedmice takmičenja i potpuno je očekivano da se naročito kod onih osjećajnijih jave izlivi emocija i potreba za osjećajem pripadnosti što kulminira produbljivanjem međuljudskih odnosa.
Uzimajući u obzir činjenicu da Olimpijsko selo funkcioniše po principu zatvorenog prostora odnosno ograničenost kretanja u Olimpijskom selu, kao i sociološke faktore budući da se radi o ljudima – sportistima koji se međusobno razumiju bez puno objašnjenja, a ako još spomenemo i interkulturalnu znatiželju među učesnicima, možemo zaključiti da se radi o jedinstvenoj, za mnoge neponovljivoj prilici koja se ne propušta. U takvom momentu granice se pomijeraju pa se moralisanje i racionaliziranje stavlja po strani, a ustupa se mjesto iskustvu.
Zato podatak o broju utrošenih kondoma nije dokaz o nemoralnom orgijanju, koliko je potvrda da su Olimpijske igre i festival mladosti, zdravlja, ljubavi i iskustva.
Praksa besplatnog dijeljenja kondoma je prvi put uvedena na igrama u Seulu 1988. godine kada je u jeku globalne panike AIDS-a sportašima obezbijeđena besplatna količina kondoma, jer je zdravlje važnije od same reputacije igara. Praksa nije ukinuta do danas, pa je tako priča o kondomima postala nepisano pravilo tradicije i spominjanja u medijima kao paralela u statistiku igara kao podsjetnik da se uspjeh sportista ne mjeri samo u sekundama i centimetrima na takmičarskim poligonima.