Cijeli život smo posmatrali politiku, a sad imamo priliku da budemo dio nje – ili barem da pomno pratimo kako izgleda novi oblik političke komunikacije u kojoj su političari poput Zohrana Mamdanija i Andy Burnhama otkrili snagu koja leži kod uključivanja i prelaska sa ”ja” na ”ti”.
Ko je dublje zavirio na TikTok profil gradonačelnika New Yorka Mamdanija i novog Premijera Britanije Burnhama zna o čemu se radi. Nisu to isječci sa sjednica, televizijski prilozi, ili izjave koje su dali prilikom intervjua koji njima imponuje, već sadržaj koji je personalizovan da uključi korisnike društvenih mreža direktnije u politička dešavanja.
Ova praksa oformila je novu političku strategiju u kojoj je uobičajena politička komunikacija kroz posredstvo masovnih medija transformisana na individualne nastupe kroz društvene mreže, čime se prostor za publicitet proširio na neograničenu razinu.
Dok su ranije političari svoje nastupe morali spakovati u izjave od samo nekoliko sekundi medijskog prostora, danas je uz vješto rukovanje algoritmom medijski prostor na društvenim mrežama proizveo političku kampanju zasnovanu na vertikalnim video zapisima.
Andy Burnham i Zohran Mamdani su to vješto prigrlili, jer su za njih digitalne platforme postale više od mjesta za povremeno oglašavanje. Oni na njima grade svoje političke kampanje koje nikad ne prestaju, a do publiciteta dolaze mnogo efikasnije i brže nego preko tradicionalnih medija, uz jedan važan dodatak koji praktikuju – a to je uključenost.
Nije važno da li je u pitanju popravka orunule podzemne stanice , subvencija poljoprivrednicima , raspodjela gradskog budžeta ili smanjivanje cijena javnog prijevoza – korisnici društvenim mreža uključeni su u svaku priču mnogo direktnije nego što je slučaj preko tradicionalnih medija.
Još interesantnije, političari poput Mamdanija redovno zarađuju svoj publicitet preko drugih korisnika koji ih javno pozivaju da riješe nedostatke prisutne u lokalnim zajednicama što nailazi na veliku afirmaciju online zajednice zbog osjećaja da tvoj glas doista neko čuje.
Baš poput klipa u kojem se korisnik TikToka obraća Mamdaniju da vrati javne česme za piće, na što mu Mamdani odgovara klipom sa solucijom navedenog problema poput pravog New Yorkškog superheroja.
Na ovaj način politički akteri doslovno postaju ljudi iz zajednice, a javnost što je još važnije za političare, zbog atraktivnog i kratkog sadržaja sluša ono što govore i uzravaćaju pozitivnim reakcijama odnosno komentarima.
Burnham na primjer svake sedmice od početka svog mandata u jednoj minuti ističe stvari koje je uradio i unaprijedio od početka mandata, fokusirajući se na one stvari koje proizvode pozitivne reakcije i tako ojačava svoju poziciju u javnost.
O New Yorku znamo vjerovatno više nego o svojoj sopstvenoj sredini, zahvaljujući Mamdanijevoj sposobnosti da čak i ireleventne ljude izvan New Yorka zaintrigira za sadržaj koji plasira.
Međutim, iako su političke kampanje koje se grade na vertikalnim video zapisama odigrale veliku ulogu u isticanju spomenutih političkih aktera i doprinijele osjećaju uključenosti javnosti u politički proces, vertikalna politička moć ostaje nedodirljiva. Komunikacija je postala demokratizovana, ali ne i politička moć, pa tako konkretne akcije idalje ostaju isključivo u nadležnosti političkih aktera.
Sama participacija građana u ovom pogledu je relativna, jer se možemo oglasiti, komentarisati, preporučiti, ukazati, označiti, ali ne može donijeti odluku niti garantirati da će naša incijativa doprinijeti promjeni.
Kroz TikTok klipove gradimo parasocijalne odnose sa političarima, ali je upitno koliko smo ostvarili autentičan dodir s njima, jer njihov angažman da primijete neki problem može biti selektivan pri čemu će svoj interes usmjeriti prema incijativama i problemima koje mogu jednostavno riješiti, a sebi stvoriti pozitivan publicitet.
Također, Mamdani se pozicinirao kao idealan politički akter za kreiranje kontrolisane autentičnosti. Video zapisi u kojima se direktno obraća građanima djeluju prirodno, ali iza toga stoji pažljivo izgrađena strategija u kojoj se bira sve na osnovu interesa virtualne javne sfere koja konzumira sadržaj. Svaki kadar, tekst i pokret, dio je dobro osmišljene kampanje da kroz kreativne kratke video zapise zaokupira fragmentiranu pažnju digitalno orijentisanog naraštaja.
Tako je politički prostor na društvenim mrežama prednost za političke aktere koji znaju istaknuti svoje influenserske vještine, i privući pažnju korisnika zbog privida uključenosti.
No bez obzira na izostanak stvarne uključenosti u odlučivanju, ostaje nepobitna činjenica da su Mamdani i Burnham transformisali političku komunikaciju novim instrumentom koji im je donio snažnu popularnost na društvenim mrežama, a koju vješto pretvaraju u svoj politički kapital
Možda u tome upravo leži najveća snaga nove političke komunikaciji u kojoj se krije mogućnost da ostvarimo dvosmjernu komunikaciju sa političkim akterima, po cijenu da ona ne znači i sticanje moći političkog odlučivanja. Ipak je čovjek u prirodi sklon razvijanju bliskosti prema istaknutim političkim ličnostima koje primijete postojanje onih čije povjerenje nastoje opravdati kroz mandat.