U prva tri dana svog emitovanja trejler za drugu sezonu serije The Last of Us oborio je rekord kao najgledaniji trejler u historiji za originalni sadržaj HBO MAX produkcije. Trejler je kroz različite platforme pregledan preko 158 miliona puta što potvrđuje popularnost adaptacije video igara na male ekrane.
Adaptiranje priče video igara u svjetskoj kinematografiji postaje sve više u trendu. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve češće naslovima koji su bazirani na već postojećim video igrama poput: The Witcher, Fallout, Uncharted, Resident Evil, Minecraft, Assassin's Creed, Gran Turismo, Twisted Metal i druge.
Neki naslovi u potpunosti preslikavaju priču iz video igre poput serije The Last of Us, dok su drugi usmjereni na dodavanje nove priče u već postojeći univerzum uključujući nove likove poput serije Fallout.
Sve veće prisustvo adaptacija video igara u svijetu kinematografije sa sobom donosi nekoliko ključnih pitanja kao što su:
Da li se svjetska kinematografija suočava sa krizom novih kvalitetnih ideja pa pokušavaju ”igrati na sigurno” sa proširivanjem priče i likova koji već imaju izgrađenu publiku eliminišući inovacije u doba ekonomske nesigurnosti?
ili se ipak radi jednostavno o prilici koja se ne smije propustiti ako uzimamo u obzir sve jaču integraciju video igara kao mainstream kulturnog fenomena?
Koliko su priče u video igrama kvalitetne?
Priče u video igrama u posljednjih nekoliko decenija bilježe značaj napredak u kvaliteti. Za razliku od ere prije pojave 3D modela video igara koje su bile isključivo usmjerene na akciju i gameplay, današnje video igre stavljaju veliki fokus na priču.
Poneke video igre čak nude i novi nivo interakcije u kojima kozumenti video igara imaju priliku da odaberu različite odluke koje utiču na sam ishod priče, likova što dovodi do dublje povezanosti sa likovima i svijetom igre.
Mnoge video igre sadrže glavne likove sa dubokim životnom pričama zasnovanim na moralnim dilemama, gubicima, ljubavi i preživljavanju što dodatno pojačava povezanost i omogućava da postanu na neki način ”virtualni vodiči” glavnim protagonistima budući da upravo igrači donose odluke o sudbini svojih heroja.
Uzimajući sve navedeno u obzir, video igre predstavljaju gotovo savršen materijal za adaptiranje serijala na male ekrane bilo da se radi o prenošenju već ispričane priče ili proširivanju univerzuma sa novim detaljima za što se većina produkcijskih kuća na kraju najčešće i odluči.
Zašto baš video igre: Kreativna kriza Hollywooda ili igranje na sigurno?
Hollywood već neko vrijeme glavninu svoje produkcije bazira na recikliranju već postojećeg sadržaja bilo da se radi o novim nastavcima ili reboot-ovima. Premda treba naglasiti da na tržište plasiraju i novi kvalitetan sadržaj, fokus se često zadržava na novim nastavcima franšiza koji imaju ogromnu bazu obožavatelja.
U posljednje vrijeme aktuelno je oživljavanje nekih naslova za koje smo svi vjerovatno pomislili da je njihova priča davno završena poput filmova Willy Wonka, Scream, Top Gun, Ghostbusters, Lion King i brojni drugi.
Nedavno je najavljen i dolazak drugog dijela filma Happy Gilmore što na neki način ostavlja utisak da Hollywood crpi inspiraciju iz najuspješnijih projekata iz prošlosti kojima zapravo, nikada nije bio potreban novi nastavak.
Urednik portala FSU News Flo Rida Justin Hood u svojoj analizi o opsjednosti Hollywooda sa nastavcima popularnih filmova navodi da:
”Trend novih filmskih nastavaka neće uskoro stati, i vjerovatno će stanje početi još više da se pogoršava budući da svako desetljeće ima neki film za koji će producenti napraviti novi nastavak, tako da je smiješno očekivati da će fokus u budućnosti biti usmjeren na novi sadržaj.”
zAKLJUČUJE jUSTIN HOOD U SVOM TEKSTU
S druge strane gejming industrija je vrijedna nekoliko milijardi dolara, a budući da brojni novi nastavci pored loših ocjena ne donose ogroman profit kao ranije okretanje prema gejming industriji radi adaptacije najpopularnijih naslova čini se kao dobar potez.
Ovakvi projekti čak i u slučaju promašaja osiguravaju komercijalni uspjeh zbog velike baze obožavatelja što svakako nije slučaj sa novim projektima.
Da li su sve popularne video igre dobar materijal za ekranizaciju?
Planetarno popularna video igra ne znači nužno i dobar materijal za ekranizaciju iste. To je vjerovatno nešto na što su se opekli pioniri Hollywooda koji su prenaglo uletjeli u ekranizaciju određenih video igara.
Neke od najpopularnijih igara poput borilačkih Tekken, Street Fighter, Mortal Kombat, potom automobilskih Gran Turismo, Need For Speed skoro da nemaju nikakvu priču što je u prošlosti znalo rezultirati velikim neuspjehom, čak u tolikoj mjeri da danas ekranizacije tih video igara gotovo smatraju parodijama.
Također, adaptacije video igre sa jako kvalitetnom pričom poput serije The Witcher nije zadovoljila očekivanja baze fanova. Uz svoju kompleksnu naraciju, nedovoljno razvijene likove, i brojne druge probleme serija nije prenijela ključne elemente prikazane u originalnoj video igri i danas se taj projekat smatra lošim pokušajem adaptacije.
Koje adaptacije video igara nas očekuju u budućnosti?
Po svemu sudeći nisu vidljivi znakovi usporavanja kod Hollywoodskih produkcija kada je u pitanju integracija video igara u televizijske naslove i očekuje se da će u narednih pet godina svaka veća video igra dobiti svoju adaptaciju bilo kroz live-action, animiranu seriju ili film.
Za sada je potvrđeno da će uskoro stići prva sezona za seriju God of War u produkcije Amazon Prime streaming servisa. Također je potvrđeno da su producenti serije dobili ”zeleno svjetlo” za snimanje druge sezone uprkos činjenici da nikakav trailer za prvu sezonu još uvijek nije prikazan.
Također novi Mortal Kombat film je u fazi postprodkcije i bit će premijerno prikazan 24. oktobra 2025. godine.
Pored pomenutih adaptacija tu su još i sadržaji koji su u fazi predprodukcije i produkcije poput Ghost of Tsushima, Legend of Zelda, Horizon Zero Dawn, novi nastavak Resident Evil-a i mnogi drugi.
Prema informacijama koje su dostupne na stranici IGN.com adaptacija je najavljena skoro za svaku popularniju video igru koja postoji što znači da će svaki gejmer do 2030. godine moći gledati ekranizaciju za svoje omiljene video igre.
Da li kinematografija može da prati izazove koje nameće gaming industrija?
Iako funkcionišu po potpuno različitim pricipima, sve češće preplitanje kinematografije i gejming industrije sa sobom nosi i brojne izazove koji mogu značajno uticati da adaptacija ne bude u mogućnosti parirati originalnom naslovu i doživljaju koji je unikatan samo za gejmere. Neki od potencijalnih problema su:
Interaktivni način protiv linearnog načina pripovrijedanja priče:
Jedan od najvećih izazova za filmsku industriju svakako su interaktivne video igre, dok je sadržaj u kinematografiji često pasivan. Igrači u video igrama ne samo da prate priču upravljajući protagonistom, već često imaju priliku i da odrede razvoj priče, likova i njihovih moralnih dilema. Pored ovakvo personalizovanih elemenata koji iskustvo dižu na jednu novu razinu, kinematografija teško da može da ponudi slično iskustvo sa svojim linearnim načinom prenošenja priče.
Dužina i trajanje priče:
Priče u video igrama se danas protežu i na nekoliko desetina sati, što je veliki izazov kada se radi o filmu. Upakovati cjelokupnu priču u dva sata je nemoguće, a takvi filmovi obično ne pronalaze svoje mjesto u srcima kod baze fanova, posebno ako se uzme u ozbir da se neke priče u određenim franšizama kontinuirano dopunjavaju već preko 30 godina.
Budžet za produkciju i manja zarada u odnosu na gaming područje:
Iako je Hollywood do sada pokazao da budžet filmskim produkcijskim kućama nije problem, određeni naslovi za adaptiranje mogu predstavljati izazov. Veliki naslovi zahtjevaju mnogo novca, a developerske kuće video igara nerijetko se libe potrošiti i po nekoliko stotina miliona dolara za uspješnu produkciju novog naslova.
S druge strane, kinematografija da bi ispratila sve element moraju biti spremni na isti korak kako bi adaptacija priče bila vjerodostojna što može biti izazov budući da je cijena ulaznice u bioskopu i cijena streaming servisa znatno manja od cijene koliko košta jedna video igra.
Primjera radi, jedna video igra iz AAA produkcije košta 70 dolara, dok su cijene ulaznica u kinima i mjesečne pretplate streaming servisa u rasponu od 5-10 dolara.
Također gejming industrija se često služi marketinškom strategijom dodavanja dodatnog sadržaja nakon objavljivanja originalne igre poput: Novih skinova za glavne likove, oružja, novih nastavaka mape, novih proširenih segmenata priče za koje također uglavnom naplaćuju dodatni novac. Većina tih stvari bude odrađena u produkciji same igre tako da ”bonus sadržaj” donosi dobar dio profita gejming studijima.
Sinergijski rad je WIN-WIN situacija za obje industrije
Filmska i gejming industrija, jedna sa drugom ne bi trebalo da se nadmeću već da se drže onoga što najbolje rade kako bi si međusobno pomagale. Od gejming idustrije se očekuje da nastavi impresionirati sa visoko kvalitetnim i kreativnim sadržajem, a za čija prava na ekranizaciju filmska industrija vjerovatno ”masno” plaća.
Iako filmska industrija preuzima veći rizik kvalitetna adaptacija naslova iz gejming industrije može dodatno da razvije način i shvatanje kinematografije u budućnosti, a najreprezentativniji primjer je adaptacija naslova The Last of Us, barem za sada.
S druge strane, adaptacijom naslova, kinematografija doprinosi proširivanju gejming industrije jer će mnogi izraziti želju da se okušaju u video igri, po kojoj je napravljena adaptacija njihove omiljene serije.