Ne znam da li ste primijetili, ali danas svako nešto usput trenira i konzumira proteine. Tako su marketi zatrpani kvazi-proteinskim proizvodima, baš kvazi, jer su počeli da ga trpaju u tako apsurdne proizvode, da to postaje u jednu ruku komično.
Hajde što su nam plasirali te proteinski sir, pa proteinske voćne jogurte, pudinge, mlijeko s više proteina, proteinske čokolade, kekse, ali što nam počinju ”mećati” protein i svugdje drugo. Danas u marketima skoro na svakoj polici možete pronaći nešto proteinsko. Proteinski čips, smoki, sladoled, tjestenina, hljeb, pa čak i proteinska voda. Samo zamislite proizvod i on je već prepakiran u proteinsku verziju.
Sve ovo zajedno smrdi na futavost, sumnjiv kvalitet i količinu proteina u proizvodu. Iako je moguće prodati priču da proteinski smoki postoji pošto se od radi kikirikija, pa i sladoled, ali da je neko uspio da nagura protein u vodu to već budi sumnju. Ovdje ne govorimo o klasičnom miksu vode i proteinskog praha od sirutke, nego o aromatizovanoj vodi, koja je istog okusa kao i svaka druga, samo proteinska.
Šta se krije iza proteina skrivenog? Da l’ je sirutka ili možda kolagen?
Slovenska kompanija FRUCTAL lansirala je proteinsku aromatizovanu vodu na tržište, koja sadrži 10 grama proteina po boci prema informacijama na ambalaži i nutritivnoj tablici. Zanimljivo kako u sastavu ovog proizvoda nije moguće pronaći ništa ”čisto proteinsko” što bi ukazivalo da je ovaj proizvod zaista obogaćen proteina, izuzev sastojaka ”kolagen hidrolizat 2,10%”.
Tehnički gledano kolagen je vrsta proteina, međutim nije ona tipična vrsta, za koju svi znamo – ona koju sportisti i rekreativci koriste za izgrađivanje mišićne mase, poput proteina iz sirutke.
Budući da se u ovom proizovdu radi o proteinu koji sadrži vrlo malo esencijalnih aminokiselina, a koje igraju ogromnu ulogu kod oporavka mišićne mase, njegova primjena u te svrhe je zanemarljiva i smiješna, a može poslužiti za očuvanje zdrave kože, noktiju, kose, vezivnog tkiva, zglobova i tetiva.
U konačnici ovaj proizvod ni u kojem slučaju ne može da zamijeni unos proteina koji su potrebni za očuvanje mišićne mase. Time je jasno da se radi o klasičnom marketinškom triku kako bi proizvod privukao pažnju laika, jer budimo realni, proizvod će puno brže i efektnije pronaći svoju ciljnu skupinu ako je na njemu istaknut natpis protein, umjesto kolagen.
Da li je svaki protein – proteinski?
Tehnički gledano, sve što sadrži i gram proteina može se nazvati proteinsko.
No za većinu ljudi koji su opsjednuti unosom proteina u tijelo, riječ protein automatski priziva sliku šejka sa proteinom iz surutkinog praha globalno prepoznatljivog pod nazivom ”WHEY”, ili porcija pilećeg filea, lososa, šnicla crvenog mesa – ukratko svi oni proizvodi koji po porciji sadrže 25-50 grama proteina. Nasuprot tome, distributeri proizvoda, ne slijede slijepo taj sistem, već se drže prve rečenice iz ovog pasusa.
Uzmimo za primjer proizvod Kompanije OM MADE protein snack mix koji je dostupan u većini supermarketa.
Kako na samom pakovanju stoji ”12% PROTEIN snack mix” to znači da se na količinu od 100 grama proizvod sadrži oko 12 grama proteina, a budući da jedna vrećica sadrži 70 grama proizvoda, u jednoj porciji se nalazi oko 8,5 grama proteina.
Iako na ambalaži ove grickalice jasno stoji natpis protein, radi se o proizvodu koji sadrži vrlo malu količinu proteina po pakovanju u kombinaciji sa velikim brojem ugljikohidrata pa je realnosti količina proteina zanemarljiva za kvalitetno održavanje mišićne mase.
Još jedan primjer je smoki iz ŠTARK kompanije koja je nedavno lansirala proizvod ”proteinski smoki”. Pakovanje od 70 grama sadrži 14 grama proteina, dok na primjer smoki iste kompanije iz druge serije ”Smoki WOW sa kikirikijem” sadrži 9,8 grama proteina po pakovanju od 70 grama.
Nešto više od četiri grama proteina u poređenju na drugi sličan proizvod ne čine ogromnu razliku da bi jedan proizvod mogao da se zove proteinski, a drugi ne. Također, većina tih proteina dolaze iz kukuruza i kikirikija, koji ne sadrže kompletan profil aminokiselina da bi mogli doprinesu razvoju mišićne mase, stoga se radi o još jednom klasičnom primjeru zavaravanja potrošača.
Ipak, prema Uredbi (EC) br. 1924/2006 Europske unije jasno je definisano da se jedan proizvod može nazivati proteinskim, ako sadržaj istog ima minimalno 12% kalorijske vrijednosti iz proteina, što dodatno ostavlja prostor za lukave manevre proizvođačima da upecaju potrošače sa vizualno primamljivo ambalažom i natpisom.
Da li natpis protein na ambalaži čini proizvod više proteinskim od serije običnih?
Kada bi vam neko kazao da proizvod koji je označen na ambalaži kao proteinski sadrži manje proteina od proizvoda iz obične serije vjerovatno bi pomislili da je došlo do neke zabune prilikom čitanja nutritivne tablice.
Međutim, postoje proizvodi koji nadilaze logiku. Jedan od njih dolazi iz MEGGLE kompanije.
Active protienski svježi sir u pakovanju od 200 grama sadrži količinu proteina od 20 grama, što je 10 grama proteina na 100 grama proizvoda.
S druge strane, isti proizvodi – svježi sirevi premium i posni, sadrže više grama proteina na 100 grama, od svjezeg sira na kojem je jasno istaknuto da je proteinski.
Svježi posni sir sadrži 10,2 grama proteina na 100 grama proizvoda, dok svjezi premium sir sadrzi čak 11,8 grama proteinsku na istu količinu proizovda.
Zanimljiva činjenica da na nutritivnoj tablici obična serija svježih sireva pored većeg udjela proteina, ima manje kalorija, manju količinu masnoće, ugljikohidrata i soli, dok je sastav proizvoda manje više identičan.
Još jedan primjer u nizu gdje se jeftinim trikovima pokušavaju izmanipulisati potrošači, no u ovom slučaju zabrinjava i podatak da se proizvođači na nekim proizvodima i ne trude da učine jedan proizvod nutritivno superiornijim, već se samo oslanjaju na riječ PROTEIN.
Šta kažu istraživanje: Kako naše tijelo apsorbuje razne vrste proteina?
Ako se dvoumite i još uvijek razmišljate koju vrstu proteina odabrati kako bi nahranili svoje gladne mišiće, vjerovatno je najbolja opcija protein iz sirutkinog praha, odnosno whey protein.
Prema istraživanju koje je 2009. godine objavljeno na stranici National Library Of Medicine whey protein ima jako brzu apsorpciju u krv što ga čini najefikasniji za oporavak i rast mišića. Također proteini iz namirinica poput mesa, jaja, i drugih mliječnih proizvoda su i dalje na samom vrhu ljestvice najpoželjnijih proteina za konzumaciju.
Protein iz soje je dobra opcija za vegane, ali samo kao izolat (u prahu poput wheya), dok se proteini kukuruza i orašastih plodova u namirnicama poput proteinskih grickalica i slično ne smatraju dobrom opcijom, prvenstveno zato što nisu kompletni i dolaze uz veliku količinu masti i ugljikohidrata, a pored toga apsorpcija proteina kukuruza je jako loša.
EVOLUCIJA MARKETINŠKOG MIKSA: zaboravite sedam osnovih principa – osmi je stigao i zove se protein
U eri gdje se protein pojavljujemo tamo gdje mu po logici ne bi trebalo biti mjesto poput vode, smokija i slično, čini se da je marketinški miks evoluirao. Više nije samo u pitanju sedam osnovnih pricnipa poznatnijih kao 7P (Product, Price, Place, Promotion, People, Process, Pshysical Evidence), već se može dodati i osmi P, poznat kao PROTEIN.
Nije uopšte važno da li ga u proizvodima ima u ogromnim količinama, važno je da pronađe svoje mjesto na ambalaži. Tako novi P ne prodaje samo prozivod, već i iluziju zdravije ishrane, energije i mišića koje zasigurno nećemo dobiti grickanjem ”proteinskog” smokija ili čipsa, ali će nam čitanje deklaracije sigurno uštediti neku paru.