Da li opstanak istraživačkog novinarstva ovisi i dalje o šačici oronulih tradicionalnih medija ili svjedočimo transferu istraživačkog novinarstva u ruke hiljadama youtubera širom svijeta?
Nick Shirley, američki youtuber, na svom kanalu objavio je istragu o navodnoj prevari vrijednoj preko stotinu miliona dolara u vezi sa radom velikog broja vrtića u Minesoti. Njegov video naišao je na pohvale nekih od najutjecajnijih ljudi poput Elona Muska vlasnika X platforme, J.D. Vancea potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država, i direktora FBI službe Kasha Patela.
Video koji je objavio Shirley je strukturisan na način da ostavlja dojam pravog istraživača na terenu – nekoga ko je uporan u postavljanju istih pitanja iznova i iznova, znatiželjan u odnosu sa izvorima i temeljit u obrađivanju jedne tematske cjeline. U izlasku na teren i obilasku raznih vrtića za koje postoji sumnja da su pronevjerili državni novac te da uopšte ne rade sa djecom, Shirleyu se pridružuje i ljudski izvor poznat po imenu David, koji je prikupio određene materijalne dokaze o iznosu dodijeljenih finansijskih sredstava za rad vrtića po fiskalnim godinama čime dodatno potvrđuju da njihova sumnja ima opravdanu polaznu tačku.
Ovakav pristup, gledaocima koji je predstavljen kao serija spontanosti, istrajanosti i hrabrosti istraživača predstavlja suštinu onoga što bi tradicionalni mediji trebali raditi, ali u praksi ne rade. Ova priča je predstavila tradiconalne medije kao pasivne, inertne kreatore javnog mijenja koji su nezainteresovani za prave priče, a koje su prema toj percepciji prepuštene youtuberima poput Shirleya.
Također, video je dodatno angažovao i vlasnika X platforme, Elona Muska koji je objavom osnažio narativ da se istina može pronaći i na društvenim mrežama i da se pravi novinari mogu identifikovati kroz rad indivudualnih amatera poput Shirleya koji, za razliku od tradicionalnih medija mogu postavljati pitanja bez straha od woke agende.
Međutim, ključna pitanja koja se nameću u ovom događaju jesu: da li se Shirleyev rad može doista smatrati istraživačkom pričom? i da li su Elon Musk i drugi uticajni lideri mišljenja svojim iskazom kreirali kontrolu percepcije javnosti da se rad Shirleya tumači kao autentičan novinarski?
Da li je video ispoštovao profesionalne smjernice istraživačkog novinarstva?
Ako uzmemo smjernice profesionalnog pristupa jednog novinara istraživača, možemo zaključiti da je pristup Shirleya daleko ispod norme koja bi zadovoljila profesionalne medijske standarde.
Materijalni dokazi koji su često glavni u istraživačkim pričama, a sa kojima Shirley barata (izvještaji o dodijeljenom novcu za rad kroz fiskalne godine) su poprilično površni i fragmentirani. Na njima nije prikazano ništa što bi ukazivalo na zlouptrebu novca, preusmjeravanje novca i kriminalne aktivnosti. Iako su uočene neke nepravilnosti u radu određenih vrtića ranije, cjelokupni dojam je poprilično krhak kada se bazira na prikupljenim materijalnim dokazima, i oni ostaju formalni u statističkom smislu, međutim, kao takvi nemaju prevelik značaj u istraživačkoj priči.
Ljudski izvor David, dolazi kao čovjek koji je u cijeloj priči dominatan. Također, David je prema navodima medija The Intercept opisan kao politički operativac koji se dovodi u vezu sa Predstavničkim domom u Minnesoti, što dodatno dovodi u pitanje kredibilitet glavnog izvora. Pored toga i ostali uvršteni izvori koji potvrđuju sumnju ne ostavljaju utisak autentičnosti pošto se radi o jednom izvoru što je premalo da bi se moglo uzeti kao vjerodostojan broj ispitanika u cijeloj priči.
Obilazak vrtića koji se dovode u sumnju da zloupotrebljuju novac je površan. Dešava se za vrijeme Božićnih i Novogodisnjih praznika, što ne ostavlja utisak da je sama terenska provjera vjerodostojna ako se bazira na obilasku vrtića u periodu kada mogu biti zatvoreni zbog praznika.
Uz sve gore nabrojano, sam video klip je sponzorisan što dodatno narušava autentičan pristupa, i prikazuje komercijalni interes autora, a brojni sugestivni kadrovi i montaža oblikuju dodatnu dramu, što je više u skladu sa filmski pristupom, nego sa novinarskim.
Također, Nick je više puta prekršio etički kodeks u vezi sa snimanje unutar zatvorenog privatnog prostora što dodatno narušava nešto što se u očima javnosti percipira kao pravi rad istraživača novinara.
Da li je percepcija javnosti izmanipulirana?
Dok analiza metodologije Shirleyovog pristupa u radu ukazuje na brojne propuste i slabosti, jednako je važno istaći i način na koji je sam video percipiran.
Uzimajući u obzir, uticaj jednog lidera mišljenja poput Elona Muska jasno je da se percepcija javnosti može iskriviti jer vodi do stanja u kojem publika konzumira narativ kao činjenicu, pa kada uticajan lider mišljenja promoviše sadržaj, čak i površne i slabije istraživačke priče mogu ostvljati dojam prave novinarske autentičnosti.
Također, mnoga publika reaguje na dramu koja proizvodi emocionalni naboj i na taj način bivaju žrtve kontrole percepcije. Sugestivni kadrovi, rezovi i montaža kroz pričanje jedne priče koje ukazuje na problem stvaraju narativ otkrivanja istine što može zavarati javnost da Shirley bude percipiran kao pravi istraživač.
S druge strane, istraživačko novinarstvo je često vrlo dosadno, i zahtijeva mnogo vremena kako bi se prikupili materijalni dokazi koji ukazuju na neku anomaliju u zajednici, rad sa izvorima koji zbog opasnosti same priče često ostaju neidentifikovani, kao i temeljito povezivanje aktera sa pričom. Kada u konačnici takve prave istraživačke priče nakon višemjesečnog rada ugledaju svjetlo dana, često budu zanemarene i odbačene od strane publike zbog nedovoljno zabavnog karaktera koji ne unosi intrigu kod javnosti koja konzumira sadržaj.
U digitalnoj eri percpiranje istraživačkog novinarstva često ostaje zanemareno i iskrivljeno, dok autori digitalnoj sadržaja poput Shirleya dobijaju težinu zbog svog zabavnog formata i utiču na oblikovanje mišljenja javnosti oko rada tradicionalnih medija.
Propaganda političkih lidera nije potrebna kada duva jak vjetar u pravom smjeru
Važno je i spomenuti da uticaj na oblikovanje javnog mnijenja u vezi sa radom Shirleya nije bio prouzrokovan samo dramaturgijom i selektivnim kadrovima u videozapisu, već i prisustvom pažljivo odabranog političkog okvira. Podrška Muska, Vancea i drugih koji su dali potporu Shirleyu i kritikovali rad tradicionalnih medija stvorili su narativ u kojem se Shirleyev rad tumači kao herojski čin otkrivanja istina, a tradicionalni mediji bivaju percipirani kao nezainteresovani.
Tradicionalni mediji već su u nekoliko navrata ranije izvještavali o sličnim problemima u državi gdje nisu uočene nepravilnosti koje bi bile u skladu sa tvrdnjama Shirleya. Prema izvještajima medijske kuće FOX državni službenici su u posljednjih šest mjeseci izvršili obilazak navedenih objekata koji se sumnjiče za kriminalne radnje zloupotrebe sredstava, gdje nisu konstatovane nepravilnosti u radu.
Takav narativ moze služiti i političkim ciljevima, jer kada uticajni akteri otvoreno kritkuju rad tradicionalnih medija i predstavlju ih kao inertne i pasivne, tada cjelokupni dojam moze proizvesti efekat da javnost stvori percepciju da otkrivanje istine pada na nezavisne amatere. Ovakav pristup moze biti upotrijebljen i za političke svrhe pri čemu razlika između amaterskog eksperimenta i svjesno prisutne manipulacije postaje nejasna.
Tvrdnjom da su tradicionalni mediji zakazali, istovremeno zanemaruje da se vjerodostojnost istraživačkog novinarstva temelji na provjeri činjenica, jakim materijalnim dokazima koji ukazuju na propust i kontinuiranom radu koji ponekad traje mjesecima, što je u suštini u potpunoj suprotnosti sa onim što je Shirley napravio kroz jedan privlačan format videozapisa.
Ovo sugeriše da viralan sadržaj uz podršku moćnih lidera mišljenja može kreirati određenu vrstu privida istraživačkog novinarstva, dok se tradicionalni mediji ocjenjuju kao neaktivni i kompromitiovani u svom radu koji se bazira na površnosti i tipičnom informativnom izvještavanju. Time se dovodi u pitanje svrha same profesije jer ako je Shirleyeva metoda autentičan novinarski posao u očima javnosti, čemu potreba za pravim tradicionalnim novinarstvom?
Rad Nicka Shirleya je definitivno otvorio vrata za polemiku koja će u budućnosti poprimiti jedan novi način definisanja rada istraživačkih novinara. Dok tradicionalni mediji ostaju vjerni svom profesionalnom pristupu i pažljivo grade provjerene istraživačke priče, u narednom periodu sigurno ćemo svjedočiti mnogim verzijama Nicka Shirleya koji će pokušati da nametnu svoju verzije amaterskog novinarskog angažmana i kreiraju novi val sumnje prema radu tradicionalnih medija.
Za kraj ću redefinisati pitanje sa početka teksta na način: kako će javnost održati balans između prividnog novinarstva na društvenim mrežama i onih medija koji svoj rad grade poštujući sve profesionalne i etičke standarde? Odgovor na ovo pitanje oblikovaće budućnost novinarstva u digitalnoj eri.