Možda nismo prvi u svijetu u kojem se uspjeh države mjeri kroz kapacitet vojne sile, suzbijanje korupcije među političarima ili kroz zadovoljstvo građana standardnom života. Međutim kada je u pitanju ispijanje kafe, na toj listi teško da možemo biti nadmašeni. Prema informacijama stranice World Review Population, Bosna i Hercegovina zauzima 7. mjesto na globalnoj listi zemalja koje konzumiraju najviše kafe po glavi stanovnika.
U realnosti, kafa za naš narod odavno je više od samog napitka koji će nas ujutro razbuditi prije odlaska na posao, pomoći nam da u poslijepodnevnim satima ne zaspimo u uredu, ili nam poslužiti kao izvor energije baš onda kada moramo odraditi prekovremeno. To je kulturni ritual, društveni most koji ruši sve barijere, i svetinja svakodnevnice.
Bilo da ste dijete, tinejdžer, odrasla osoba mlađe dobi, ili neko ko već sada broji sijede dlake na kosi kafa je prirodna potreba. Kao dijete ne možete odoliti, a da sa svojim bližnjim u porodici ne provodite vrijeme dok piju kafu. Bilo da dobijete fildžan pun mlijeka, kapljicu kafe u njemu, ili vas na smrt preplaše da će vam ukoliko popijete kafu narasti crni rep. U svakom slučaju uvijek see radujete kada čujete da se voda u piskavcu sprema.
Kao tinejdžer razvijate konvencinanalne fraze o kafi u svom govoru kojima se služite više nego Pitagorinom teoremom. Hoćemo li na kafu poslije škole, mogli smo izaći na kafu, kad pijemo kafu i slično. U realnosti te fraze služe samo kao univerzalni izgovor za izlazak, bježaniju od obaveza, pauzu, pa i probijanje leda i bacanje svih aduta u napad kako bi pokušali dogovoriti sastanak sa simpatijom. Bez obzira što pomenute fraze i najčešće ne završe ispijanjem kafe, važno je kafu smjestiti u društveni kontekst kao poziv na izlazak i druženje. Jer budimo realni, da vam neko kaže hajmo na sok nekako ostavlja utiska mekanosti sa potrebom da poziv te osobe zauvijek odbijete.
U srednjim godinama, punim poslovnih izazova kafa služi kao alat za svaki oblik persuazije i često je smještena u diplomatski kontekst. To je alat koji otopi sve tenzije, otvori svaka vrata i stvori osjećaj bliske povezanosti. To je bosanski office asistent koji će svaki ugovor učiniti prihvatljivim. Bilo da dolazi poslovni partner sa kojim trebate dogovoriti nove investicije, finansijska inspekcija da pročešlja KIF-ove i KUF-ove, ili novi potencijalni radnik na razgovor, kafa je alat koji će pomoći da svaki pregovor, dogovor i zaključak bude u skladu s očekivanja. Naravno pod uslovom da znate napraviti kafu, a ako mislite da je kapsula u plastičnom aparatu kafa..onda niste spremni ni za pregovore, a ni za život u Bosni i Hercegovini.
A ako ste dočekali sijede dlake na glavi i još uvijek imate nekoga s kim možete popiti kafu, onako iz ćejfa, u nirvani, to znači da ste vjerovatno u životu uspjeli. Ne morate imati milione, nekretnine, avione i kamione da biste mjerili uspjeh na taj način, već samo tu jednu osobu sa kojom ispijanje kafe pet puta dnevno ima naprosto smisla.
Ako se niste pronašli u ovim navedenim skupinama nemojte da očajavate. Kao što je na početku rečeno, kafa je univerzalni napitak koji ide u sve i svašta. Knjigoljupci koji vole da smažu šolju omiljene vrste za bolju koncentraciju dok čitaju neki klasik svjetske književnosti, studenti čije se četiri (kod nekoga i više) godine zasnivaju na životu koji je poguran kafom, oni koji užitak pronalaze u estetici iste kroz latte art, oni koji rado blendaju dim nikotina i gutljaj kofeina, i oni koji u poslovnom svijetu naprosto ne mogu da funkcionišu bez da spucaju deset deka kafe na dnevnoj bazi – svi imate svoju šolju tahikardije, placeba ili laksativa, ovisno kako je ko napravi.
I dok je sve ostalo u životu skupo, kafa za naš narodni mentalitet nikada neće biti luksuz bez obzira što današnja cijena govori suprotno. Ako uzmemo u obzir da prema statisici svako od nas u toku jedne godine popije 14,4 kilograma kafe dolazimo do zaključka da po glavi stanovnika svaki čovjek na godišnjem nivou utroši negdje između 360-450 konvertibilnih maraka samo na konzumiranje kafe (ovisno o cijeni, vrsti i kvaliteti kafe). U realnosti ova cifra je i veća pošto se kafa ne pije samo u kući, već se pije gdje god da se dođe. Na benzinskoj, u kafiću, autobusu, tržnom centru, zubarskoj ordinaciji (ako postoji aparat). No bez obzira na sve, mi nismo nacija koja će se uznemiriti previše poskupljenjem kafe, kao što nas uznemiri poskupljenje goriva, hljeba ili mesa.
Na kraju u realnosti ne možemo sa sigurnošću zaključiti zašto pijemo toliko kafe. Ne postoji objektivan indikator koji će potvrditi šta to ovaj napitak ima nešto što šoljica čaja nema. Kafa će uvijek biti dominantan izbor i služit će se vrlo rado bilo gdje da se pojavite. Neki kažu da je piju iz užitka, neki da ne bi zaspali, a možda najveći broj ispijača kafe pije istu baš zbog gorčine koja ih neodovljivo podsjeća na život. Doista biti insan nije lahko, a uz šolju kafe koja će pokrenuti naše kognitivne funkcije ne damo sebi da zaboravimo da smo živi.