Poslodavci mogu isplatiti do 300 KM neoporezivo svojim uposlenicima uz mjesečne plate. Vlada Federacije BiH tako je odlučila, a šta će odlučiti poslodavci? Jer mogu nije isto što i moraju.
Prva plata u 2026. godini je iza ugla. Neki su je možda već primili, neki će sutra, a neki za deset dana. Bilo kako bilo, svaki uposlenik imat će priliku da spozna na koji način je rukovodstvo kompanije percipiralo ovu odluku Vlade Federacije BiH.
Ako je suditi po učinku iz 2025. godine u kojoj je prema podacima koje je iznio federalni ministar finansija Toni Kraljević svega 15 posto poslodavaca iskoristilo pravo da radnicima isplati neoporezivu naknadu, onda je teško biti optimističan da će stanje u 2026. godini donijeti nagli skok, jer kako je već rečeno, oni mogu, ali ne moraju.
Ovakva uredba je klasična loptica kojom se odgovornost sa vlasti prebacuje na poslodavce gdje se cijeli slučaj završava u 85% slučajeva od prošle godine bez naknade,pa tako radnicima ostaje da žive u iluziji kako bi njihovi poslodavci i ove godine mogli isplatiti naknadu, ali opet zašto bi se na to odlučili ako im od ranije ta praksa nije prešla u naviku?
Ako posmatramo radnu snagu kroz teoriju vrijednosti robe, čovjek odnosno radnik se posmatra kao roba. Mjesečna plaća je ekvivalent koji je radniku potreban da se održi u životu i reproducira. Sve iznad toga kada se stvori višak mjesečne vrijednosti upakuje se u novčane bonuse koji na lukav način ušuškaju i ublaže osjećaj eksploatacije i stvore novi privid motivacije kako bi se radnik već narednog dana vratio na posao vedriji.
Bez obzira na teorijsku vrijednost, odnos rada i vrijednosti danas je očigledniji nego ikada prije. Oni koji isplaćuju neoporezivu pomoć očigledno da nisu protiv većih plata uz manje doprinose, dok čitavih 85% poslodavaca u praksi pokazuje da nisu voljni poboljšati egzistenciju radničke klase čak i kad imaju mogućnost neoporezivo isplatiti određen mjesečni iznos.
Za kraj, većina radnika neće ni pitati za pomenutu uredbu ni ove godine. Ne iz razloga što im ista nije važna, već što unaprijed znaju odgovor. Sve dok ovakva jedna uredba ne postane obaveza poslodavcima i dok se glagol ”mogu” ne zamijeni glagolom ”moraju”, radnicima ostaje da se nadaju kako su u tih 15 posto njihovi poslodavci, koji će bilo kroz svoju solidarnost ili kroz kvazi-bonuse isplatiti radnicima ono što će na kraju mjeseca učiniti borbu za egzistencijom podnošljivijom, uz mali, ali tihi trijumf.